ZA TEBE DIŠEM

Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4

MAŠU NAMA DANI

Kada legnem sama uhvati me tuga

Tražim sjenku da grli me po sobi

I nije mi žao što me iz tog kruga

Ti čovječe uze, i za sebe dobi.

Prepleteni prsti, još mi dlan vreo

Nikad ga ne bih zagrijala bez tebe

U duši plod ljubavi i skroz zreo

Nagrnuše suze i bol što me grebe.

Ne tješe me dani koji će doći

Tebe ni sutra neće sa mnom biti

Usne žare od poljupca, kad ću ti poći

A svo ovo vrijeme tebe ću ja sniti.

Naše strasne noći, saveznica tama

Zasijaše oči kao sunčev sjaj,

Mašu nama dani koji su pred nama

Ljubiću te dok ne dođe i nebeski kraj.

USNE

Tvoje usne varnice

Brze ko′ trzaji strasti, mirisne u svom soku,

Sijaju ko′ nebeske brojanice

Usne munje ostale u mom oku.

Usne sitne iglice

Sa hiljade uboda kožu moju žare.

Hrli srce, ko′ u lovu tigrice

Ljubavi, zemljom zadrhtale.

Usne u groznici pomame,

Kidaju lance oko mog struka

Piju vodu sa izvora same

U slobodi smjelih jauka.

Ljubiš nježno kovrdžu kose

Osmjeh srećan koji nas snaži,

Skidaš moju tugu, koju godine nose

Usne moje, samo ih zatraži.

ČOVJEČE MILI

Da li je nama data,

uzajamna sreća na dar?

Da se volimo,

A i ne poznajemo se...

Netaknuti vremenom,

Jedno drugo, snovima diramo.

Čovječe mili,

Dok te čekam,

U srcu mi blagi nemir.

Toliko te želim,

Pustiću misli da se roje

Jer znam da tvoje riječi,

Neće pomutiti osjećaje moje.

POMOZI MI

Ne mogu zaspati.

Ko sam i šta hoću?

Rijeko u meni izlij sve tajne!

One o kojima sanjam,

One kojih se bojim

I one što ne želim reći.

Moje srce je kukavica

Strepi od ove noći,

Prošlih i onih što trebaju doći.

U tebi vidim toliko nježnosti

Stvarna je, iskri u očima

A ja iznevjerena,

Borim se u svojoj koži.

Pomozi mi!

ŠTA LI NAM SUDBINA SPREMA

Oči u koje toliko gledam

Ruke, lice i usne što mame,

Zbog toga zaboravih i ime,

Sama sebi isljednik postadoh.

Tvoj dlan na mom,

Bljesak na nebu, prasnula žica uma.

Hodam zemljom u meni bura

A ja čekam svog kormilara.

Nesumice jurim za snom,

Strepim šta se iz njega rađa.

Ne znam ni zvuk tvog srca,

Šta li nam sudbina sprema?

PRUŽI MI RUKU

Ležim na mekim oblacima,

Nestala u vremenu.

Rukama opipavam oko sebe,

Nema te pod prstima.

Vjetar i njegova moć

Vraćaju me na obalu plave vječnosti.

Osluškujem tvoj glas

Sanjam li, talasi govore tvoju pjesmu.

Stihovi su pomirili vjetar i oblake,

Pruži mi ruku u ovoj zbunjenoj noći.

DEMON U KOŽI ČOVJEKA

Strašna ljudska spodoba

Priča demonskim jezikom,

Psikti i ide ka zapadu.

Davno zaboravljen

U svojoj nesreći, sanja da je pjesnik.

Pogani jezik, spaliti vatrom!

Pobjediti zlo,

Zbog sebe, zbog ljudi

Zbaciti nepotrebno breme,

Siromah u duši to i ostaje.

Čovjek u koži zmije

Otvara otrovna usta,

Oči mu druge slike vide

Ukopan, hladan, nema kud da ide,

Za lažnjake su sva vrata zatvorena.

Ne trebaju mi više riječi,

Neka usta ostanu nijema.

Osjećam se moćna u svojoj koži

SANJALA SAM NOĆAS JEDAN SAN

Sanjala sam noćas jedan san,

Gužvala postelju čitavu noć

Napolju zora blijedi, da li ćeš doć′?

Da bude sreća ovaj dan,

Ti si moje sve i moj san.

U dnu oka skrila sam tebe,

Da ne lutaš naviknut po svijetu,

Kao duh bez glasa u letu,

Svuda mirno, čekanje zebe

Ja želim dragi, samo tebe.

Zaustaviću vrijeme, zadrzati dah,

Kraj tvoga srca i oko njega

Od kraja ulice do hrpe snijega,

Zbog tebe mi oči gore u mah

Poljubi me usnama vrelim, osjetim dah.

Volim da volim pa i taj san, svjetionik tvoj

Toliko, koliko tvoju čašu iz koje sam pila

I sve što sam snila i nisam bila

Zavoljeh te i zagrljaj koji mi mozak ljulja moj,

Probudile me oči, baš one i pogled tvoj.

OPRAŠTANJE

Bez tebe sve je put u nepoznato

Praznina u mećavu prevara pretvorena

Samo je sreća pjesma i prolazna noć.

Usamljeno mjesto ukradeno maštom

Slijepe oči a iskre iz njih

Saplinjanje u parku iz pamćenja

Čekanje, iskustvo.

Začaraću trave kud tvoja noga kroči

Da ne povrijediš zemlju i biljke

Za ovo vrijeme za sva vremena

Za današnji dan, opraštanja.

Poznajem kad ti osmjeh u laži treperi

Nema jasnosti, prozirnost

A neka i to prođe

Uvijek se svima po kazni vrati.

Svijet stoji za vratom

Čeka, šta?

Promašenu ljubav da im opjevam

Da vide onu iskru što očajava

Jer ih nečija praznina očarava.

IMA MENE AL' NEMA TEBE

Ima mene al' nema tebe.

Samo vjetar što me obavija,

Kao ptica crnih krila

Na obali prisnoj što sa mnom plače.

Nema tebe.

Ne vidim ni sunce ni zemlju,

Uspavah svoj um i svaki šum

Pa mi prazan san a nije ni došao.

Završila putovanje, ostala nedovršena ljubav.

Započeta želja čeka na vratima vječnosti

Ona će čuvati naše namjere.

Ima mene al' nema tebe.