MAŠU NAMA DANI

Kada legnem sama uhvati me tuga

Tražim sjenku da grli me po sobi

I nije mi žao što me iz tog kruga

Ti čovječe uze, i za sebe dobi.

Prepleteni prsti, još mi dlan vreo

Nikad ga ne bih zagrijala bez tebe

U duši plod ljubavi i skroz zreo

Nagrnuše suze i bol što me grebe.

Ne tješe me dani koji će doći

Tebe ni sutra neće sa mnom biti

Usne žare od poljupca, kad ću ti poći

A svo ovo vrijeme tebe ću ja sniti.

Naše strasne noći, saveznica tama

Zasijaše oči kao sunčev sjaj,

Mašu nama dani koji su pred nama

Ljubiću te dok ne dođe i nebeski kraj.