DEMON U KOŽI ČOVJEKA

Strašna ljudska spodoba

Priča demonskim jezikom,

Psikti i ide ka zapadu.

Davno zaboravljen

U svojoj nesreći, sanja da je pjesnik.

Pogani jezik, spaliti vatrom!

Pobjediti zlo,

Zbog sebe, zbog ljudi

Zbaciti nepotrebno breme,

Siromah u duši to i ostaje.

Čovjek u koži zmije

Otvara otrovna usta,

Oči mu druge slike vide

Ukopan, hladan, nema kud da ide,

Za lažnjake su sva vrata zatvorena.

Ne trebaju mi više riječi,

Neka usta ostanu nijema.

Osjećam se moćna u svojoj koži