ŠTA LI NAM SUDBINA SPREMA

Oči u koje toliko gledam

Ruke, lice i usne što mame,

Zbog toga zaboravih i ime,

Sama sebi isljednik postadoh.

Tvoj dlan na mom,

Bljesak na nebu, prasnula žica uma.

Hodam zemljom u meni bura

A ja čekam svog kormilara.

Nesumice jurim za snom,

Strepim šta se iz njega rađa.

Ne znam ni zvuk tvog srca,

Šta li nam sudbina sprema?