PROHUJALI DANI
Ravnicom lutam
Dok se talasaju zlatne klasi
Sporim korakom bez
Nade da ćeš da se vratiš.
Ispred mene senke
Put gaze i misli mi mute
U glavi bezdan
I zvuk neznan.
Sve bliže sam jazu
U daljini vidim kočiju.
Tamo si ti
I mio pogled tvojih očiju.
Nemir čudan,
Rečni tok muziku nudi
Ko začarana stadoh
Hladnoća me iz misli budi.
Krenuh stepenicama
Koje vode u mrak
Svici trepere
Daju mi tajni znak.
Ugledah obalu
Izidan tek rečni mol.
Sanjam li tebe uz suncobran od trske
I slamnati šešir tvoj.
Trpnem jednom, tu si
Pogledam nebesko prostranstvo.
Opet izgleda snivam,
Nestade ti i celo čovečanstvo.
Čekam – Zašto?
Vraćam prohujale dane.
Slatke misli lete
Na čarobne poljupce kraj reke.
Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=217451
| « | Decembar 2013 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||