SREĆA JE LAKA KAO PERO
SREĆA JE LAKA KAO PERO
Spavao si,
Lice ti belo na mesečini.
Ruka mi ukočena
Ne pođe u tvom pravcu.
Bližio se kraj, dani odbrojani.
Odlutaću teškim korakom,
Neka me više nema.
Opasan svaki korak,
Pređoh trnje
Ne zaustavih hod.
Zašto sam varala sebe
Da trajaćemo u vremenu?
Sreća je laka kao pero
Oduva je prvi vetar.
Stiže nesreća a ona
Teška kao noćna mora,
Mene ne obiđe.
Sabrala sam
Sva dobra, velika sećanja.
Ružna sakrila u polomljen
Pretinac duše.
Dišem, da prođe dan
I svaki sledeći...
Znam,
Proći će sva četiri godišnja doba
Hladnoća i zima me rastužuje.
Plačem što sam se rodila,
Valjda u zao čas
Ili u zbrci u vremenu.
A TI,
Ti potrese moje zbunjeno srce.
Tiha, nečujna ostadoh sama.
Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=207311
U ČAMCU
U ČAMCU
Od Sunca sjaj, na reci trag
Mali čamac isplovi taj
S neba gleda čađavi vrag
I on stiže u ovaj kraj.
Nesta Sunca, stade čamac
Naokolo turobni muk
Toga časa bum u pramac
U daljini odleže zvuk.
Kao tinta nebo celo
Oblak crni sakrio dan
Kiša pada obli selo
A krupna kap pade na dlan.
Oko čamca vrije voda
Udar s neba zlokobni kres
Voda tutnji i kao da
Vrag tu igra poslednji ples.
Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=207309





