KAD SE PROBUDIM IZ SNA
KAD SE PROBUDIM IZ SNA
Kad se probudim iz sna,
Da li će sve da prođe?
Rane koje srce zadobi
Čekajući sudnji čas da dođe.
Sama do smrtne kobi,
Gurnuta do dna.
Kad se probudim iz sna,
Videću ravnicu i sela
Melene kuće, stare
Od kiše prepune bare,
Dva anđela bela,
Vade me iz dna.
Kad se probudim iz sna,
Ugledaću dom roditelja moji′
Moju majku koja uplašena stoji
Bleda lica, bez sjaja
Drhtavih ruku, plaši se kraja,
Vadi me iz dna.
Kad se probudim iz sna,
Ugledaću tebe, na peru slavna
Zlatnu svetlost i senu koja ide
Tvoj zid, reku, polja ravna
I nek moje oči vide
Kako me vadiš iz dna.
Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=206571
SANJAM - S.
SANJAM - S.
Sanjam mili, svake noći isti san.
Šetam sama pokrivačem od cveća,
Kapi rose svetlucaju dok ne dođe novi dan.
A ja plačem kao kiša – zaljubljena…
Znao si da nisam sama
Poklonio mi pogled i slatkih reči celu reku.
Podelili čari duboke k'o tama,
Uvukao u svilene zavese očiju, punih suza koje teku.
S tobom ležem i zorom ustajem
Od pogleda vatra me prožme
Usne mi se suše a šapat tvoj k'o nežna
Muzika u ušima mi dobuje.
Više ne znam da li sam daleko ili blizu
Jesam li s tobom dok bledi mesec počne da crveni.
Kad moje ruke zadrhte u nizu
Na pomen imena tvog
Ti se pomakneš u srcu mom.
Sanjam mili, livadu zelenu
Punu ptica, njihov poj a ti ljubiš nežno mene.
Na tvojim grudima moju ruku malenu
O Bože, zašto me zora baš sad prene?
Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=206570





