RUŽAN SAN

RUŽAN SAN

Sanjam dželate u crnom
došli da skidaju nedužne glave
u muklom mraku, gdje ni sjenke ne žive
podlegle same prije teške kazne.

Iz ugla vidim krvave oči
sebe gdje mičem plavi pramen sa čela
čujem ključeve, zveckaju
lanci udaraju.

Pitam tišinu,
da li sam sama?
Ni prozora ni klupe,
okovi zaključani, tuga zapečaćena.

I u snu znam, da sanjam
znam gdje su ključevi plača,
let u vrt nade
jer ona se posljednja smije.

Da li se zemlja vrti,
zbog čudnih ljudi?
Šta oni traže?
Da imaju svoj svijet u ovom svijetu?

Budi me sunce i osmjeh drag
sreća da noć ne teče dalje
ne plaši me san, imam tebe
koji moj život snažiš.

Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=179073