USTALA SAM DUŠO

USTALA SAM DUŠO

Da li me ti s pjesmom pozdravljaš?
Riječima, rafalom me gađaš?
Ako je to kazna ćutaću,
čitaću i sva u tvojoj pjesmi ostaću.

Ljubav me nosila daleko bez odmora
širinom vidika rane zore
čujem ti riječi i dok muzika svira
te riječi jasnije nego život u meni.

Zašto uvrede – znaš ljubav, znaš joj vrelo
rado bih se žedna napila
i život bih dala da bez kraja ljubim
da s tobom ležim sva u bijeloj pjeni.

Na usne mi pala tamna sjenka tuge
u grlu kamen
oči crvene od vrelih suza
zar mržnja za milovane dane.

I vičem – ljubav pljušti, ujeda, grize
vene pune strasti iz vraćene mladosti
izgubljen ključ, držim u ruci
ustala sam dušo, sreća mi se smješi.

Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=178706