USTALA SAM DUŠO
Da li me ti s pjesmom pozdravljaš?
Riječima, rafalom me gađaš?
Ako je to kazna ćutaću,
čitaću i sva u tvojoj pjesmi ostaću.
Ljubav me nosila daleko bez odmora
širinom vidika rane zore
čujem ti riječi i dok muzika svira
te riječi jasnije nego život u meni.
Zašto uvrede – znaš ljubav, znaš joj vrelo
rado bih se žedna napila
i život bih dala da bez kraja ljubim
da s tobom ležim sva u bijeloj pjeni.
Na usne mi pala tamna sjenka tuge
u grlu kamen
oči crvene od vrelih suza
zar mržnja za milovane dane.
I vičem – ljubav pljušti, ujeda, grize
vene pune strasti iz vraćene mladosti
izgubljen ključ, držim u ruci
ustala sam dušo, sreća mi se smješi.
Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=178706
| « | Jul 2012 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||