UMNOŽENI U DARIVANJU

Sada me više ništa vidljivo i opipljivo ne veže za tebe,
osim vjetra sjećanja i nevidljive sile traženja.
Bila si svjetlost čiste ljubavi, jer ne stariš,
nemaš juče, ni sutra,
nastala si i ostala u besmrtnom trenu!

Preselila si se u svijetlu košulju jezika,
a nekada si bila jezik bez riječi –
kao svježa voda u kojoj se ogledamo!

Ti si zarobljenica ćutnje,
samica u nebeskom plavetnilu kojim smo nekada letjeli -
kao dvije svijetleće ptice oslikane u mom
i tvom romanu ’’Jezikom duše’’.

Ja sam čarobnjak koji je kažnjen zbog viđenja unaprijed,
koji se ogradio svjelećim likom onoga koji je krstio Sina Božijeg,
a mene dvije hiljada godina iza toga
proglasio glavnim i odgovornim urednikom Majke Prirode,
koji nema usta,
ali ima bezbroj ušiju ljudskog roda
u koje ulaze glasovi onih koji jedni druge ne čuju.

Čitam misli i primisli ljudi:
kako naći spas od svetog siromaštva,
kojeg su unaprijed proslavili oni koji su narod opljačkali?

Ljubavi moja, slijedim te putujući u mjestu!
Tvoje misli su na talasu emocinalnih zračenja,
od čije energije dobijam zamah svijetlećih krila.

Na našem čistom srcu nema sjenki ljubomore!
Na putu smo pobliženja ’’sve u nama i mi u svemu’’,
gdje nema autoriteta pred svjetlošću onoga što jeste.

Ljubav se rađa u živoj duši,
a u čistoj se održava;
prlježne duše – ne daju život ljubavi!

Kako je tanka i oštra sjenka grijeha onoga što si rekla meni,
a ne onome sa kojim nisi!

Zbog toga se ne srećemo danima,
a zajedno smo – umnoženi u darivanju!

Dr Nedis Žugar, 2012.

Hvala!Pozdrav! :)

Hvala! :)

Hvala sto ste procitali...:)

Zasto da ne? Svakako je bolje graditi nego rusiti, ma kako bolno bilo ici ponovo iz pocetka.

Uvijek. Stajati pored ruševine bilo bi isto biti dio nje. Iznova graditi. Koliko puta pticama ruše gnijezda i one se opet vraćaju na isto mjesto i grade novo. Za ljubav.
pozdrav

Ако помислиш, а да у стварности није тако, онда је већ темељ на песку и џаба је и зидање, кад до кречења неће ни доћи.
Поздрав, Снежана! :)