DIŽEM ČAŠU

DIŽEM ČAŠU

Ljubavi prkosa, što nikad ne blijediš

u tvoju sam mrežu upletena

ljubila nisam nikad jače, milije

kao vazduh što miriše na vječno proljeće.

Ljubavi neprolazna, vječna

uvijek ista a uvijek različita

prisna u oku zapečaćena

od koje noge klecaju a duša podrhtava.

Kažem li – ljubav

dajem poslednju kap snova

ljubim ljubljeno, volim voljeno

usne uzavrele strasti a

ruke bih do jutra bez umora milovale,

dižem čašu za ono što traje.

Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=172106