SAMA SVOJA

SAMA SVOJA

U kosmosu ljubavi počinju

tamo pakleno i završavaju

nestalo sunca u vremenu

sve gubi smisao

da li je noć ili dan

san ili java.

Maštam i pišem o ljubavi

šetam u snu kao u samici

srce oklijeva da oživi

da li će meni da svane čarobno jutro.

Hoće li moje oči milovati nečije

usne ljubiti kako su strasno ljubile

postoji li pravi zagrljaj

od kojeg pomisliš

svijeta je nestalo.

Dugo sam sama svoja

u samoći se vrti misao

miješa mrtva tišina i poezija

prazna duša čeka svoj trenutak.

Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=170355