BIO SI MOJ DAN

BIO SI MOJ DAN

San i java, je isto - tajna.

Mjesec septembar, jesen bajna

Reče mi, mila

Moja si „galaksije koja vječno sija“.

U mom oku stojiš,

Skriven u sjeni trepavica

Treptaje moje brojiš,

Čarobano, živa žeravica.

S tobom je vrijeme k′o u snu

Svaki put trazim sat – dva više

Da noć bude sporija, rasuće nju,

Zora bijela koju novi dan udiše.

Stihovima zaneseni,

A srce potajno zebe.

„Sve moje pjesme, kao laste s jeseni

nastale su na traženju puta do tebe“.

Voljesmo se dok ne zanijeme

Dani brzi ti,

Nema mirne luke, a vrijeme

Teče, nestajemo mi.

Šta se s ljubavi desi ?

Kad ljubav umire, uspomena ostaje

Glasa nema, odnjelo ga vrijeme

Okolo igraju patnja i pomamna varka

Tad je „naša svijest pala u nesvjest“.

Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=166235